Mossad

"Mossad" je sigurno jedan od rasprostranjenih i najpopularnijih izraza u svijetu na hebrejskom odmah poslije "Shalom". U doslovnom prijevodu s hebrejskog "institut", sinonim za Izraelsku vrhovnu obavještajnu službu, punog imena "HaMossad leModi in uleTafkidim Meyuhadim" odnosno Institut za obavještajna i specijalna djelovanja". Iako limitiranih resursa, s tek 2 milijarde dolara predviđenog budžeta za 2015, Mossad slovi za najuspješniju organizaciju tog tipa na svijetu. 

U Starom zavjetu se može pronaći, da je Mojsije nakon što je oslobodio Izraelce od ropstva i poveo ih u "Obećanu zemlju". Na zahtjev Boga poslao 12 špijuna, po jednog iz svakog od 12 izraelskih plemena da istraže područje Kanaana. (Kanaan - antički naziv za prostor koji obuhvaća današnji Izrael, Libanon, te dijelove Jordana, Sirije i sjeveroistok Egipta.) Po povratku iznijeli su ono što je bilo kasnije presudno za trijumf Izraelaca u "Obećanoj zemlji". Ljude koje je Mojsije poslao vjerojatno su bili prvi špijuni u izraelskoj povijesti, a sama priča je pokazatelj razine koja obavještajna djelovanja imaju u izraelskoj povijesti, kulturi i ostavštini koja je svoj procvat doseže u novijoj povijesti.

Mossad svoje korijene vuče iz vremena kada je područje Palestine bilo pod Britanskom kolonijalnom upravom.Na petak u rujnu 1929 za vrijeme molitve pred najsvetijem mjestu za sve Židove, ostatku zidina hrama kralja Heroda u Jeruzalemu, Zapadni zid poznatiji kao "Zid plača". Na okupljene vjernike

"Zid plaća" 1921.

poletjelo je kamenje i boce, za čime je uslijedila vatra iz pušaka. Bez ikakvog upozorenja i nagovještaja otpočeo je napad Arapa na tada još uvijek židovsku manjinu u Palestini. Napad je prošao bez smrtno stradalih, ali uz znatan broj ranjenih. Iste te večeri sastali su se vođe Yishuva (Židovska zajednica u Palestini) te zaključili da su im za opstanak potrebne informacije odnosno obavještajni podaci kako bi preduhitrili buduće napade. Te večeri posijano je sjeme nečega što će jednog dana postati zavidna obavještajna služba u novijoj povijesti, iako je službeno tek nastala četvrt stoljeća kasnije. Početkom 30ih godina 20 stoljeća Židovi u Palestini formiraju svoju tajnu paravojsku nazvanu "Haganah" (Obrana), prva Izraelska vojska još od biblijskih vremena. U rujnu 1940 formiraju se specijalizirana ogranci odnosno krila Haganaha, među njima i Sherut Yediot (obavještajna služba) poznatija kao "Shai". Tijekom 2. svjetskog rata Židovi s područja Palestine služe u sastavu Britanske vojske diljem bojišta ratom zahvaćene Europe. Nakon kapitulacije nacističke Njemačke, uz europske židove koji su bili pripadnici raznih pokreta otpora i partizanskih odreda, ti okorjeli ratnici formiraju manje skupine pod imenom "Nokmim" ( Osvetnici). Putuju Europom u Britanskim uniformama, s britanskim dokumentima i opremom s ciljem pronalaženja, te likvidacije preostalih nacista. Znatan broj "Osvetnika" kasnije su činili temelj Izraelskog obavještajnog aparata i jedinica za specijalna djelovanja.

14. svibnja 1948. na dijelovima Palestine, proglašena je Država Izrael na čelu s dotadašnjim vođom židovske zajednice na mjestu premjera David Ben Gurionom. Već sljedećeg dana Egipat, Jordan, Irak, Sirija i Libanon napadaju novonastalu državu, što označava početak Prvog izraelsko-arapskog rata. 26. svibnja 1948. Haganah službeno postaje "Tzva HaHagana LeYisrael" (Obrambene snage Izraela) poznatije kao IDF - Israel Defense Forces, a u lipnju iste godine premijer Ben Gurion umjesto dosadašnje "Shai" formira 3 nove obavještajne službe. Vojnu obavještajnu službu u sklopu IDFa "Agaf HaModi in" (obavještajna sekcija) skraćeno AMAN, državnu sigurnosno-obavještajnu službu poznatiju kao "Shin Bet" ili "Shabak", te obavještajni ured pri ministarstvu vanjskih poslova.

Završetkom rata u ožujku 1949. pobjedom i opstankom Izraela, dolazi do potrebe za jačanjem obavještajnih struktura koje su između ostalog zaslužne za pobjedu nad daleko superiornijem protivnikom. Premijer David Ben Gurion prihvaća prijedloge obavještajne zajednice, te osniva "HaMossad LeTeum"- Institut za koordinaciju, pod administrativnom i političkom nadležnosti ministra vanjskih poslova. 2.ožujka 1951. Mossad je službeno priznat kao Izraelska inozemna obavještajna služba pod direktom nadležnošću premijera Države Izrael. Na mjesto generalnog direktora postavljen je Izraelski diplomat s velikim iskustvom u "tihoj diplomaciji" Reuven Shiloah, Shailoah je i bio glavni zagovaratelj ustrojstva Mossada.

Počeci Mossada kao i Države Izrael su bili sve samo ne lagani. Tek 9 tjedana nakon službenog ustrojstva Irački agenti probijaju špijunsku mrežu Mossada u Iraku. Uhićeno je 28 osoba, među njima i dva agenta Mossada koji su osuđeni na smrt, a potom pušteni nakon što je uplaćena pozamašna novčana svota na švicarski račun Iračkog ministar unutarnjih poslova. Ubrzo je uslijedio još jedan debakl, u siječnju 1952. Isser Harel tadašnji šef "Shin Beta" (kontraobavještajne službe/službe državne sigurnosti) dobio je informaciju da dugogodišnji izraelski špijun u Rimu, Teodor Gross koji je došao pod nadležnost nek osnovanog "Instituta" igra dvostruku igru odnosno radi za izraelskog neprijatelja Egipat. Harel je osobno otputovao u Rim, sastati se s Grossom, i na prevaru ga je doveo u Tel Aviv gdje mu je suđeno za veleizdaju. Nakon niza neuspjeha Reuven Shiloah podnio je ostavku s mjesta čelnog čovjeka Mossada, a zamijenio ga je Isser Harel u rujnu 1952.

Isser Harel

Dolaskom Harela na mjesto direktora "Instituta" dolazi do prvih promjena u organizaciji i prvih značajnijih uspjeha. Isser Harel je čovjek od principa, koji ništa ne prepušta slučaju. Osobno je u tajnosti putovao u neprijateljske arapske zemlje kako bi organizirao špijunske mreže.

Osobno je intervjuirao svakog novog potencijalnog kandidata za mjesto u Mossadu. 1954 za vrijeme službenog posjeta Washingtonu sastao se s Allenom Dullesom špijunskim asom 2. sv. rata koji je upravo preuzeo vođenje CIAe. Harel je osobno bio vrlo impresioniran Centralnom obavještajnom agencijom, Dullesu na dar je donio bodež na kojem su bile ugravirane riječi "Zaštitnik Izraela nit sanjari nisi spava" na što je Dulles odgovorio "Na mene možete računati da ću ostati budan s vama". To je početak partnerstva Mossada i CIAe koji traje i dan danas iako su određene strukture CIAe sumnjale u sposobnosti "Instituta" štoviše smatrali su mogućom opasnosti od infiltracije KGBovih agenata s obzirom na velik broj Židova iz Sovjetskog saveza u Izraelu. Ipak Dulles je opremio Mossad sa zadnjim krikom špijunske tehnologije, od aparata za praćenje i prisluškivanje pa do minijaturnih bežičnih kamera, što je za to vrijeme bilo znanstvena fantastika. Između obje službe uspostavljen je direktni obavještajni kanala putem sigurne telefonske linije mimo službenih kanala veleposlanstava.

Prvi značajan uspjeh Issera Harela i Mossada na svjetskoj obavještajnoj sceni, te dokazivanje svom američkom savezniku, dogodio se 1956.Viktor Grayevski mladi novinar i židov, ljubavnik žene zamjenika premjera komunističke Poljske, Lucije Baranovski. Lucija je radila u tajništvu KP Poljske, a Viktor ju je često znao posjećivat u uredu. Prilikom jednog takvog posjeta mladi novinar naišao je na neobični fascikl s otisnutim
"isključivo za internu upotrebu", na Lucijinom stolu.

Posrijedi je bio tajni govor predsjednika Sovjetskog saveza Nikite Hruščova s 20 kongresa KP Sovjetskog Saveza.
Glavna tema govora odnosno izlaganja Hruščova je bio njegov prethodnik Staljin tj. razmjeri zločina koje je počinio i naredio. Govor je održan za vrijeme zatvorenog djela kongresa i prisustvovat su mogli samo visoki partijski dužnosnici KP SSSRa, poslije je transkript govora poslan svim predsjednicima KP istočnog bloka. Tako se govor našao i u tajništvu KP Poljske.CIA i MI6 su znali za postojanje govora, ali nisu znali o čemu je riječ, a još manje su mogli doći do njega. CIA je navodno čak ponudila veliku novčanu nagradu svojim suradnicima i doušnicima diljem istočnog bloka za transkript govora. Grayevski je također znao da je govor tražen, te samog ga je zanimalo što se u njemu nalazi. Izdavao se za odanog komunista, pa nije bio problem kad je zamolio svoju ljubavnicu ako može pročitati negdje na miru. Nakon što ga je i sam pročitao, govor je odnio u Izraelsko veleposlanstvo u Varšavi, gdje su ga kopirali. Grayevski je potom vratio fascikl bez da je itko išta posumnjao. A transkript govora se kroz tjedan dana našao pred Isserom Harelom u njegovom uredu u središtu Mossada. Znajući koju obavještajnu vrijednost transkript ima, prvenstveno za reputaciju Mossada u očima zapadnih obavještajnih struktura, transkript je proslijeđen CIAi. U govoru se prvi put spominju Staljinove čistke, sibirski logori i ostali zločini koji su do tad bili nepoznati javnosti. Govor je na kraju počeo cirkulirati svim značajnijim medijima time zadajući veliki politički udar SSSRu i komunistima diljem svijeta.

Operacija Eichmann

Jedna od renomiranih operacija Mossada je otmica odbjeglog nacista, ratnog zločinca i jednog od arhitekata holokausta Adolfa Eichmanna. U kasnu jesen 1957 Isser Harel je primio misterioznu poruku iz Frankfurta, u kojoj je stajalo "imam informaciju koja bi mogla pomoć Izraelu". Iza poruke je stajao Fritz Bauer, glavni državni odvjetnik Zapadne Njemačke. Imao je informaciju da je Eichmann živ, te da se nalazi u Argentini, Mossad je već bezuspješno pokušao ući u trag Eichmann, čak su nadzirali njegovu ženu koja je sad živjela u Austriji.
U siječnju 1958. Mossad je poslao svog prvog agenta u glavni grad Argentine, Bueno Aries kako bi istražio dobivene navode, tek u ožujku 1960. nakon par neuspjeha i skoro obustave cijele operacije Mossadovi

operativci su locirali, te snimili Richarda Klementa, pravog imena Adolf Eichmann u dvorištu kuče u kojoj je živio. Uz odobrenje izraelskog premijera Ben Guriona, Harel je sastavio tim od 12 operativaca, od kojih su se svi dobrovoljno javili za misiju. Među njima je bilo i preživjelih logoraša nacističkih logora sa zloglasnim brojevima istetoviranih na podlaktici, neki i jedni preživjeli članovi svojih obitelji. Tim je podijeljen u manje grupe koje su zasebno s raznih strana ušle u Argentinu. Na kraju se i sam Isser Harel pridružio timu kako bi koordinirao operacijom.
11.svibnja 1960. u 20:50 sati po lokalnom vremenu Mossadovi operativci su oteli Eichmanna na njegovom putu od autobusne stanice do kuče u kojoj je živio. Harel je iskoristio olakotnu okolnost proslave 150. godina argentinske neovisnosti 20. svibnja. Na proslavu su dolazile delegacije iz cijelog svijeta pa tako i izraelska sa službenim avionom. Mossadov tim se preobukao u odjela tehničara izraelske avio kompanije "El Al" i sa Eichmannom kojeg su prije nadrogirali kako bi izgledao da se napio prošli pored osiguranja i ukrcali se na avion. 22.svibnja avion s nacističkim zločincem Adolfom Eichmannom sletio je u Izrael.

15. prosinca 1961. osuđen je na smrt, a 31. svibnja 1962. pogubljen. Otmica i dovođenje
Eichmanna u Izrael nijesamo veliki uspjeh za Mossad već i za Državu Izrael na svjetskoj političkoj sceni. Unatoč tome vrijeme Issera Harela na mjestu direktora "Instituta" došlo je kraju. Harel nije bio religiozan, štoviše prezirao je ortodoksne židove, a u to vrijeme na političkoj sceni u Izraelu bila je posrijedi kriza između cionista i ortodoksnih Židova koji su činili vladu Ben Guriona. Kako bi izbjegao još veću krizu s teškim posljedicama za opstanak Izraela, Ben Gurion je popustio pritiscima i između ostalog smijenio Harela.

Meir Amit

26. ožujka 1963. na čelno mjesto Mossada dolazi Meir Amit, dotadašnji direktor vojne obavještajne službe "AMAN". Amit general bojnik IDFa po mnogočemu se razlikovao od svog prethodnika. Bio je prvenstveno vojnik, strateg, direktan i oštar, za raliku od misterioznog i samozatajnog virtuoza tajnih operacija Issera Harela, rođenog špijuna.

Amit je rođen u Izraelu odnono u Palestini što je tada bila više iznimka nego pravilo,pripadnik Haganaha, većinu svog života proveo je u uniformi. Bio je najbolji prijatelj legendarnog lika sa "gusarskim" povezom preko oka Izraelskim general pukovnikom Moshe Dayanom. Kao zapovjednik u IDFu Amit je bio predan i odan svojim vojnicima, smatrao je da mu je mjesto u prvim redovima rame uz rame sa svojim vojnicima, a ne u sigurnosti pozadine. Praksa i običaj koji su kasnije postali svojevrstan zaštitni znak časnika IDFa. Nakon smjene Issera Harela mnogi u Mossadu su bili nezadovoljni i iskazivali protest kolektivno davajući otkaze, unatoč tome "Institut" je čekala reorganizacija. Zahvaljujući Amitu promijenjen je način regrutacije od britanskog i američkog modela, di se regrutiralo iz plemstva odnosno društvene elite, obično prijatelje s preporukama, do više sistematske metode. Mossad je počeo tražiti regrute među vojskom odnosno ročnicima, a posebno na fakultetima i među tek pristiglim židovskim imigrantima iz Europe koji su izgledali i ponašali se zapadnjački. Također dolaskom Amita povećao se broj žena, koje je Amit smatrao idealnim za obavještajne aktivnosti. Najviše se uzdao u ljudski potencijal pri prikupljanju obavještajnih podataka, u njegovo vrijeme javljaju se pojmovi - Katsa i Sayan.

KATSA - Viši agent/operativac Mossada, zadužen za vođenje špijunskih mreža, agenata u drugim državama, vrbovanje agenata, špijuna i doušnika.

SAYAN - Židov koji je rođen i živi izvan Izraela, ali je odan Državi Izrael te pruža asistenciju i svaki oblik pomoći katsama i agentima Mossada na području na kojem živi.
Npr. Ako je agent ranjen sayan koji je po profesiji doktor, pružit će pomoč kako bi se izbjegao odlazak u bolnicu i kontaktiranje lokalnih vlasti. Sayan koji je poduzetnik poslužit će kao paravan priča za agenta..itd. Sayani su također doušnici, u većini slučaja rade pro bono iz osjećaja odanosti Židovima i Izraelu.

Amit je postavio bar po jednog Katsa u svakoj Arapskoj zemlji, u svim zemljama Europe, Južne i Sjeverne Amerike. Mossadovi agenti su infiltrirali u svaku obavještajnu službu Arapskih država u okruženju. Najznačajniji podvig "Instituta" s Amitom kao direktorom je zasigurno operacija Diamant. Tih godina na sceni se pojavio do tad najnapredniji lovac na mlazni pogon, sovjetski MiG-21. Sve države istočnog bloka bile su opremljene njime, stoga je bio na vrhu "želja" vojski država pripadnica NATOa odnosno njihovih obavještajnih struktura, pa tako i Izraela jer su Arapske države u okruženju također bile opremane s MiG-21 avionima. Mossad je u

Munir Redfa

više navrata bezuspješno preko svojih ljudi u Damasku i Kairu doći do pilota koji bi eventualno prebjegao s Migom. Sreća im se osmjehnula 1964 kada je Irački židov imenom Josef kontaktirao Mossad preko Izraelskog veleposlanstva u Teheranu. Josef je ponudio Izraeli MiG-21 za određenu svotu novca. Prekointimne prijateljice koja je bila kršćanka znao je podosta ljudi iz ne baš brojne kršćanske zajednice u Iraku, među njima i Muira Redfa, iračkog pilota koje je često bio zapostavljan i nije mogao napredovati iz razloga jer je bio kršćanin. Jednom prilikom Redfa dok se jadao Josefu spomenuo je kako bi volio napustiti Irak. Skoro dvije godine su trajale pripreme i tajni sastanci između Mossada i Redfa, na nekim je i sam Meir Amit sudjelovao, Redfa je čak u tajnosti posjetio Izrael di se susreo sa zapovjednikom Izraelskog ratnog zrakoplovstva s kojim je izradio plan letenja.Mossad je dogovorio s Redfaom da će mu isplatiti milijun američkih dolara i osigurati posao, te smještaj u Izraelu, a na zahtjev Redfa Mossad je prebacio preko 40 članova njegove šire obitelji u Izrael. 16. kolovoza 1966. Munir Redfa je preletio u MiGu-21 iz baze u Bagdadu u Izrael. Nakon probnih letova i testiranja Izrael je propustio MiG svojim američkim saveznicima koji su za uzvrat ukinuli 20 godišnji embargo na oružje i omogućili Izraelu nabavu američkih zrakoplova Phantom. Uvidom u MiG izraelskih stručnjaka, Izrael je zadobio prednost što je između ostalog zaslužno za pobjedu Izraela u Šestodnevnom ratu 1967.

             

Najveću zaslugu ponio je Mossad, Mair Amit je postavio bar jednog agenta ili doušnika u veče Egipatske, Sirijske i Jordanske zračne baze, te vojna zapovjedništva, s čak tri agenta u vrhovno zapovjedništvo Egipatske vojske u Kairu. Zahtijevao je i najsitnije detalje kao što je; koliko treba pilotima od svojih baraka do kantine, koliko treba časnicima da se probiju kroz zloglasnu jutarnju gužvu na prometnicama Kaira, kakve su životne navike pilota, tehničara i ostalog osoblja. Početkom 1967. po dobivenim informacijama bilo je jasno da Egipat planira napast Izrael. Mair Amit je prezentirao svoja saznanja pred izraelskim premjerom, ministrom obrane i vrhovnim zapovjednicima IDF te ratnog zrakoplovstva. Od svojih agenata i doušnika Mossad je mogao odrediti precizno vrijeme kada je Egipatsko ratno zrakoplovstvo najranjivije, odnosno vrijeme za eventualni preventivni napad. Između 7:45 i 8:30 sati dio osoblja je vršio smjenu na radarima i infrastrukturi zračnih baza, piloti su doručkovali ili bili na putu između svojih baraka i kantine što je u prosjeku trebalo 10 minuta hoda. A dio zapovjednika bio je zaglavljen u gužvama na ulicama Kaira. 5.lipnja 1967. Izraelsko ratno zrakoplovstvo je pokrenulo preventivan zračni napad odnono operaciju "Moked" (Fokus), na zračne baze u Egiptu,Sirij i Jordanu.  U 8:01 sati Izraelski zrakoplovi su bili iznad svojih ciljeva, u par valova uništili su 304 od 419 Egipatska zrakoplova, 53 od 112 Sirijskih i svih 28 zrakoplova Jordanskog ratnog zrakoplovstva.

Time osakatili potencijal i moć oružanih snaga navedenih država i ostvarili potpunu zračnu dominaciju što je znatno utjecalo na pobjedu Izraela u Šestodnevnom ratu.

1968. Maira Amita na mjesto "Ramsada" (Ramsad - akronim od "Rosh ha-Mossad", izraz često upotrebljen za šefa "Instituta") zamijenio je Ziv Zamir.

Terorizam - nova prijetnja  

Osim neprijateljski nastrojenih arapskih država u okruženju, nova opasnost po sigurnost Države Izrael je sve veća aktivnost Palestinskih militantnih skupina početkom 70ih u borbi protiv Izraelske okupacije. Sredstvo borbe su otmice, bombaški napadi i svi obili terorizma. Najveća Izraelska tragedija još od holokausta odvila se tijekom ljetnih Olimpijskih igara u Munichu 1972. U ranim jutarnjim satima 5. rujna 1972. naoružani pripadnici terorističke organizacije "Crni rujan" upali su u zgradu di su bili smještenu Izraelski sportašu u Olimpijskom selu. Uzeli su za taoce 11

izraelskih sportaša, dvoje su odmah ubili, a ostale nakon cjelodnevnog pregovaranja s njemačkim vlastima, u večernjim satima odveli na obližnji vojni aerodrom pored Municha. S ciljem ukrcavanja na zrakoplov koji ih je trebao prebaciti u jednu od arapskih država, pretpostavlja se Egipat, kako bi taoce zamijenili sa zatvorenim palestinskim borcima u izraelskim zatvorima, što je bio i glavni cilj otmičara. Na zahtjev Izraela, Njemačke vlasti nisu imale namjeru pustiti otmičare, već su postavili zasjedu na aerodromu. Kad su otmičari s taocima stigli na zračnu pistu, njemačke snage sigurnosti otvorile su vatru, ubili su 5 od 8 otmičara, a u izmjeni vatre svi izraelski sportaši su poginuli. Tadašnji direktor Mossada Ziv Zamir upio je stići taman da svjedoči pokolju na zračnoj pisti.

Stratište okršaja između otmičara i njemačkih snaga sigurnosti.

Krajem godine balističkom analizom otkriveno je da su izraelski sportaši ubijeni njemačkom snajperskom vatrom, a ne kako se mislilo da su ih otmičari pogubili shvativši da su upali u zasjedu. Masakar izraelskih sportaša šokirao je svjetsku, a posebno izraelsku javnost. S obzirom na to da se dogodio na u zemlji di je prije 30 godina odvio najveći zločin nad židovskom populacijom, udarac je bio još veći. Politički i vojni vrh Države Izrael bili su uzdrmani do samih temelja, a narod je tražio reakciju. Aktualna premijerka Države Izrael Golda Meir obećala je osvetu, uz ministra obrane Moshe Dayana i direktora Mossada Zamira, ustrojen je tzv. "Komitet X" - tajni odbor unutar kabineta premjera Države Izrael, sa svrhom određivanja i odobravanja likvidacija, te otmica osoba koji su neposredna prijetnja Izraelu, njenim interesima i građanima. Sastavljen je popis od 35 osoba direktno povezanih ili samih organizatora otmice. "Operacija Božji gnjev" imala je za cilj likvidirati osobe s popisa, a kao izvršioca Mossad odnosno tajni elitni Mossadov odjel "Kidon" (Bajuneta). Prva likvidacija izvršena je već u 16. listopada 1972. u Rim, a zadnja u sklopu dotične operacije na Cipru u veljači 1988.

Likvidirana je 21 osoba s popisa Komiteta X, koje su bile povezane ili odgovorne za Münchenski Masakar. Likvidacije su se pokazale uspješnim, znatno smanjivači napade i aktivnosti palestinskih militantnih skupina. Mossad je nastavio s aktivnostima odnosno likvidacijama osoba koje su neposredna prijetnja Izraelu, a Komitet X je i dan danas aktivan. Münchenski Masakar označava početak prisutnosti terorizma na području Europe, što je rezultiralo stvaranjem stalnih antiterorističkih jedinica u europskim državama.

Špijunski asevi Mossada

Mossad - koncept i organizacija

Mossad je nacionalna organizacija koja provodi tajne aktivnosti izvan granica Izraela. Namjena tih aktivnosti je očuvanje sigurnosti i opstanak Države Izrael, promicanje nacionalnih interesa u svijetu po odredbi premjera i vlade Države Izrael. Mossadov moto,vodič i ideologija je "Gdje vodstva nema, narod propadam, jer spasenje je u mnogim savjetnicima" (Izr. 11:14) - citat iz Starog zavjeta. 
Primarne zadaće:  

•  Tajno prikupljanje obavještajnih podataka izvan granica Izraela 
• Sprečavanje razvoja i proizvodnje nekonvencionalnog oružja od stane neprijateljskih država 
• Sprečavanje terorističkih napada na izraelske ciljeve u inozemstvu
• Ostvarivanje i održavanje specijalnih diplomatskih veze te drugih tajnih veza
• Izvlačenje ugrožene židovske populacije iz matičnih zemlja 
• Sastavljanje operativnih, strateških i političkih obavještajnih podataka

Djelatnici "Instituta" su civili, nemaju činove iako je velik broj došao iz IDFa i AMANa. 50ih Mossad je brojao oko 500 zaposlenih, a danas ta brojka preko 2000 što je i dalje razmjerno malo s obzirom na ekvivalentne službe koje imaju po desetke tisuća zaposlenih djelatnika. Primarno koncept je baziran na ljudskim potencijalima i resursima u prikupljanju obavještajnih podataka, ali ne zaostaje ni u tehnološkom. Mossad je podijeljen na nekoliko odjela sa sjedištem u Tel-Avivu.

TSOMET - (Čvor) Glavni i najveći odjel sa zadaćom prikupljanja obavještajnih podataka primarno putem katsa, agenata i ostalih ljudskih resursa. Odjel je podijeljen na nekoliko odjeljenja po geografskim regijama odnosno katsama stacioniranim unutar postaja u zemljama određenih regija. Mossad ima oko 50 aktivnih katsa te od par stotina do par tisuća sayana ovisno veličini zemlje, broju stanovništva odnosno židovske populacije.

NEVIOT - (Izvor) mali specijalizirani odjel tajnih špijunskih djelatnosti kao što su provaljivanje, instaliranje i postavljanje skrivenih kamera, aparata za prisluškivanje, praćenje, te ostali naprava iz Mossadovog tehnološkog odjela.

METSADA - Mossad unutar Mossada, odjel za specijalne operacije paravojnih karakteristika. Izvršava sabotaže, diverzije, likvidacije, i otmice, pod svojom nadležnosti ima Kidon timove.
Kidon -(Bajuneta) tajni specijalan odred operativaca samo s jednim ciljem likvidacije i otmice, odobrene od strane Komiteta X odnosno samog premjera Države Izrael.

LAP - Skraćenica za "Lohama psihologit" (psihološko ratovanje) , djeluje koordinirano uz Metsada odjel. Glavna zadaća odjela je crna propaganda, dezinformiranje i obmanjivanje neprijatelja, te softificirani oblici psihološkog ratovanja.

TEVEL - (Svijet) odjel za političko djelovanje i veza. Zadužen za ostvarivanje veza sa savezničkim obavještajnim agencijama i sigurnosnim službama, te veza s državama koje nemaju diplomatske odnose s Izraelom.

TSAFRIRIM - Jedinstveni odjel koji ima zadaću sigurnost i dovođenje židovske populacije iz ugroženih područja ili država di su aktivnosti Izraelskih organizacija koje pozivaju židove da se presele u Izrael zabranjen. Odjel je zaslužan za evakuaciju židova iz opkoljenog Sarajeva 1992 i 1993. Također je zaslužan za preseljenje tisuća etiopijskih židova 50ih i 60ih godina prošlog stoljeća u operacijama "Mojsije" i "Salamon".

ISTRAŽIVAČKI ODJEL - U uskoj vezi sa Tsomet odjelom, za zadaću ima proučavanje, analiziranje i sastavljanje obavještajnih podataka te informacija. Također podijeljen na odjeljenja po geografskim područjima

TEHNOLOŠKI ODJEL - Odjel koji se najbrže širi s obzirom na rapidni tehnološki napredak, unatoč tome u Izraelskoj obavještajnoj strukturi taj aspekt je najviše prepušten AMANu (vojnoj obavještajnoj službi) u tehnološkom odnosno cyber prikupljanju obavještajnih podataka. Tehnološki odjel Mossada je zadužen izradu i održavanje raznih sofisticiranih naprava i aparata, hardware, te software za potrebe Mossada.

Svi navedeni odjeli su pod okriljem zamjenika direktora Mossada, osim tehnološkog, istraživačkog, kadrovskog i odjela za obuku koji su pod Operativnim administratorom.
S vremena na vrijeme "Institut" prođe kroz reorganizaciju ovisno o aktualnom direktoru.
Od svog ustrojstva na čelu Mossada sjedilo je 11 Ramsada, s aktualnim Tamirom Pardom. Identitet direktora Mossada je bila strogo čuvana državna tajna, čak ni obitelji nisu znale, sve do 1996 kad je javno imenovan Danny Yatom, po uzoru na praksu zapadnih službi.

TAMIR PARDO - Rođen u Tel Avivu 1953 u obitelji tursko-srpskih židova, s 18 godina  dobrovoljno pristupa u službu IDFa kao padobranac. Služio je u elitnim IDF odredima

Sayeret Matkal i Shaldag, 1976 sudjelovao je u specijalnoj akciji spašavanja 268 otetih izraelskih putnika leta "Air France" iz Tel Aviva za Pariz, kao pripadnik Sayeret Matkal odreda. Operacija Entebbe koja je odvila na području Ugande, izvršena od strane Sayeret Makal odreda uz potporu Mossadovih operativaca iz Metsada odjela. 1980. Pardo je pristupio Mossadu, da bi s vremenom došao na čelo Neviot odjela. Od 2002. do 2005. i od 2008. do 2009. Tamir Prado je obnašao dužnost zamjenika direktora Mossada za vrijeme Meir Dagana kao Ramsada. 29. prosinca 2010. premjer Izraela Benjamin Netanyahu imenovao je Tamira Pardu kao nasljednika Dagana na mjesto direktora "Instituta" s početkom obnašanja dužnosti od siječnja 2011.

Kadroviranje

Mossad ne traži nužno najbolje, već prave ljude, sa specifičnim znanjima, talentima i vještinama koje u tom trenutku "Institut" smatra potrebnim.

Reklamni oglas s početka 2000ih

Ljude koji nisu motivirani novcem, koji nisu ni preveliki cionisti, ali u potpunosti odani Državi Izrael. Za razliku od većine službi pa i privatnih kompanija u raznim gospodarskim sektorima, Mossad smatra prednost ako je potencijalni kandidat oženjen odnosno udan, te ima obitelj, jer time umanjuju šansu da bi mogli biti intimno namamljen od strane neprijatelja. Regrutiranje se vrši po potrebi, za određene odjele, pa po tome tražene su i različite vještine ovisno o odjelu. Najtraženije karakteristike su poznavanje arapskog jezika, još veća prednost ako je materinji, arapski izgled, pa potom europski izgled. Do 2000. Mossad je sam odabirao potencijalne kandidate iz IDFa, sa sveučilišta i židovskih imigrantskih zajednica odnosno židova pristiglih u Izrael, a rođenih u arapskim ili europskim zemljama. 2000. Mossad izlazi javno s kampanjom regrutiranja putem javnih glasila te pokreče web stranicu. U jesen 2014 Mossad ponovno pokreče kampanju regrutiranja ovoga puta na redizajniranoj web stranici na kojoj se također moguće prijaviti.

                   
Žene Mossada

Postoji svojevrstan mit o ženama u Mossadu, ubitačnog izgleda, i sposobnosti. Djelom je baziran na fikciji, ali i djelom baziran na činjenicama. Zbog svoje specifične situacije, u Izraelu od samog nastanka žene su imale ravnopravnu ulogu. Ne toliko zbog neke političke korektnosti odnosno jednakosti spolova, već zbog nedostatka ljudi a u okruženju neprijateljski raspoloženih država. Najveće zasluge za uvrštavanje žena u strukture Mossada pripada Mairu Amitu koji 60ih i napisao dokument svojevrsnu doktrinu o ženama u "Institutu" u kojem između ostalog stoji: "Žena ima sposobnosti koje ni jedan muškarac nema. Zna služati, intimni razgovori nisu problem za nju. Novija povijest obavještajne djelatnosti je puna primjera gdje su žene svoj šarm ali i sposobnosti upotrebile za dobrobit svoje domovine. To nije samo spavati s nekim ako je potrebno, to je da se navuče muškarca da vjeruje da vas ima u zamjenu za ono što ima za reći odnosno obavještajni podatak ili vitalnu informaciju."

Sve te prednosti i vještine koje žene posjeduju se dodatno izoštravaju i usavršavaju kroz obuku. Žene u Mossad ulaze u puno ranijoj dobi od muškaraca zbog pretpostavke da mentalno i karakterno sazrijevaju ranije. Između ostalog osim prednosti intimnom zavođenju neprijatelja, u "Institutu" smatraju žene idealnim za obavljanje raznih zadaća, zbog sposobnosti multitaskinga i potiskivanja ega u svrhu izvršenja zadatka. U jednom od rijetkih izjava aktualnog direktora Mossada Tamira Parda stoji: "Suprotno stereotipima može se vidjeti da su ženske sposobnosti superiornije u odnosu na muškarce u smislu razumijevanja i čitanja situacije, te izražene svijesti". Danas u Mossadu broj žena je podjednak ili u maloj prednosti s obzirom na muškarce.

Mossadov potpis

Tijekom obuku koje traje od 2 do 3 godine, većinom na akademiji Mossada tzv. "Midrasha" smještenoj u sjevernom djelu predgrađa Tel Aviva u sklopu kompleksa koji je ljetna rezidencija premjera Države Izrael. Kadeti prolaze bezbroj psiholoških testova, seminare u političkim naukama, kulturama i običajima raznih regija, usavršavaju se u borilačkim vještinama, baratanju vatrenog i hladnog oružja. Također prolaze i kratke tečajeve na poligonima IDFovih elitnih jedinica, većinom smještenih na tajnim lokacijama u pustinji Negev. Zbog doktrine kojom se značajnija pažnja daje samoj praksi nego teoriji instruktori na "Midrashi" su redom aktivni pripadnici Mossada, Katse, operativci, pa i sami direktori Mossadovih odjela, zamjenik direktora, te i sam aktualni generalni direktor. Kadeti ovisno o odjelu za koji su predviđeni kroz obuku prolaze specijalizacijalne programe, pa tako npr. za tehničke odjelu naglasak je više na tehničkim i kompjuterskim znanjima, dok za potencijalne Katse to su socijalne i psihološke vještine, a za Kidon borilačke vještine, upotreba oružja i sabotažne aktivnost. U doktrini Mossada kao i u skoro svakoj obavještajnoj službi na svijetu j upotreba vatrenog oružja je svedena na minimum, osim naravno u specijalnim odjelima kao što su Metsada i Kidon odnosno operacijama tog tipa. Izbor oružja u Mossadu pada na poluautomatski pištolj Beretta, model 71 kalibara .22 , to je mali pištolj koji stane skoro u svaki džep. 

Primarna svrha tako malog kalibra je obrana, a i praksa Mossadovih operativaca što se tiče potezanja za oružjem, jer ako dođe do te situacije, vjerojatno je paravan probijen i tu je "igri" kraj. Mossad nošenje oružja uopće ne preporučuje svojim operativcima osim u opasnom odnosno neprijateljskom okruženju, a upotrebu samo ako izlaz iz situacije nije moguć pričom ili bijegom. Unatoč tome od kadeta se očekuje da budu izvrsni strijelci.
Kidon odredi prolaze zahtjevnije programe obuke po uzoru na elitne jedinice IDFa, poznavanje svih vrsta oružja, eksploziva, znanja borilačke vještine i izvanredne fizičke spreme. U slučaju Mossada, kao i kod IDFa te ostalih Izraelskih snaga sigurnosti, izučava i usavršava se Krav Maga - Izraelska borilačka vještina sastavljena od niza drugih, nastala u doba Haganaha. Mossadov potpis odnosno način likvidacija Kidon odreda su eksplozivne naprave od pisamo-bombe, podmetanja eksploziva pod automobil ili u stan mete. Ako okolnosti dopuštaju likvidacija će se izvršiti iz neposredne blizine, pištoljem s prigušivačem ili lakom strojnicom u "hit and run" taktici s motorom. Bilo je i slučajeva upotrebe otrova, ali u par navrata nije se pokazalo kao sigurno rješenje. Mossadove likvidacije su ne milosrdne i brutalne, te se mogu uspoređivati sa mafijaškim egzekucijama.

  

* * * 

Zbog svoje reputacije, tajnovitosti i zatvorenosti prema javnosti, nema terorističkog napada, međunarodnog incidenta i tome slično da teoretičari zavjera ne spominju Mossad. Što je samo još jedan dokaz uspješnosti "Instituta" u svojoj 64 godišnjoj povijesti postojanja, po Machiavellijevom principu "bolje da te se boje, nego da te vole". Mossad su oči, uši i produžena ruka Izraela u svijetu. Interesi Države Izrael, su i interesi Mossada, bilo politički, ekonomski i ini, bilo po srijedi saveznik ili neprijatelj. "Institut" ima i svojih neuspjeha, ali ako se uzme u obzir da je Izrael konstantno u ratnom stanju s državama u okruženju od svog nastajanja. Da je "Institut" pridonio ne samo sigurnosti i opstanku, već ekonomiji i gospodarstvu Države Izrael kroz industrijsku špijunažu. S budžetom koji je skoro pa i deset puta manji od nekih služba, s pravom se može reći da je Mossad jedna od top 3 obavještajnih službi u svijetu, a u ljudskim resursima bez konkurencije.