S.O.E

Nakon poraznog povlačenja i zadnjih britanskih vojnika s europskog kontinenta pred nezaustavljivim napredovanjem nacističke vojne mašinerije 4. lipnja 1940. kod Dunkirka. Pred Velikom Britanijom i novim premijerom Winstonom Churchillom predstoji neizlazna situacija, sama bez saveznika pred mogućom Njemačkom invazijom. Unatoč tome Churchill je bio odlučan udariti natrag u samo središte i uzduž okupirane Europe, duboko iza neprijateljskih linija. Sabotažama, diverzijama, propagandom i ostalim ne konvencionalnim načinima ratovanja, uzdrmati i onemogućiti normalno funkcioniranje logistički važne pozadine. ili kako je sam Churchill rekao "zapaliti Europu".
22.srpnja 1940. osnovan je "Special Operations Executive" (Ured za specijalne operacije) ili skraćeno SOE. na čelu s Hugh Daltonom ministrom ratne ekonomije. To je bila jedan od prvih poteza Winstona Churchilla kao premjera V. Britanije, stoga je SOE imao nadimak "Churchillova tajna vojska". MI6 nije baš bio naklonjen novom "uredu" osim konkurencije smatrali su opasnim po svoje agente, da razni operativci amateri kako su ih oslovili na određenim područjima svojim djelovanjem privlače pozornost Gestapa. Time otežavajući rad i sigurnost MI6 agenata na terenu, ali Churchill je vjerovao u ideju, iako je Dalton bio ljevičar, a on konzervativac.

Organizacija

SOE je prva veća organizacija u svijetu pod okrivljen neke vlade koja je provodila paravojne i obavještajne aktivnosti u ne konvencionalnim metodama, te time promijenivši način ratovanja zauvijek. Sjedište SOEa je bilo na broju 64 ulice Baker Street u Londonu i djelovalo pod paravan imenom "Inter-Service Research Bureau" (istraživački ured). Što se veličine tiče SOE je na svome vrhuncu bio ekvivalentan manjoj diviziji s preko 13.000 ljudi od toga četvrtina su bile žene. Na početku SOE je podijeljen na tri glavne grane; SO1, SO2, SO3 (Special Operations), te nekolicinu sekcija i odjela odnosno tzv. stanica.

SO1 – krilo SOE također poznato kao i "Electra House" odnosno "EH" zbog lokacije na kojoj se nalazila u Londonu. Primarna zadaća EH svi oblici propagande, a posebno crna propaganda. 1941. godnine postaje samostalna organizacije "Political Warfare Executive" (Ured za političko ratovanje)

SO2 – glavno operativno krilo SOEa u teoriji zadužena za tkz. "Research and Destruction" (istraživanje i razaranje) odnosno prikupljanje obavještajnih podataka, te izvršavanje sabotaža duboko u neprijateljskom teritoriju. U praksi osim navedenog, SOE agenti su služili kao veza, potpora i podrška pokretima otpora diljem okupirane Europe, pa i šire.

SO3 – krilo zaduženo za planiranje, nakon osamostaljenja SO1 1941 godine, SO3 se stapa u SO2.

U sastavu SOEa postojalo je nekoliko odjela odnosno tkz. stanica, svaka sa svojom određenom zadaćom izrade raznih naprava, oružja i ostalog za potrebe agenata, misija, te operacija. Najznačajnije stanice SOEa su:

Stanica VII - istraživanje, testiranje i izrada bežičnih radio stanica koje su koristili agenti.
Stanica IX - niz malih radionica koje su izrađivale i testirale od malog vatrenog oružja, pa sve do minijaturnih podmornica.
Stanica XIV - krivotvorenje i fasciniranje dokumenata, putovnica i sličnog kojima su se koristili agenti na terenu.
Stanica XV - odjel za krinke i kamuflažu
Stanica XVII – eksplozivi

Tijekom Drugog svijetlog rata SOE je ubacio oko 7000 svojih agenata u Francusku, Norvešku, Nizozemsku, Italiju, Grčku, Jugoslaviju, Čehoslovačku, Rumunjsku, Bugarsku, Albaniju, zemlje Sjeverne Afrike, dalekog istoka. Shodno tome svaka je zemlja imala svoju sekciju pri SOE, koju je vodio časnik s izvanrednim poznavanjem jezika, običaja i kulture. Sekcije su odgovorne za pronalaženje, regrutiranje, brifing agenata, prikupljanje obavještajnih podataka i planiranje operacija. Sekcije su dalje bile grupirane po geografskim cjelinama, pa tako Londonska grupa je pokrivala Francusku, Belgiju, Nizozemsku, Skandinavske zemlje i Njemačku. Mediteranska grupa pokrivala je Italiju, zapadni Balkan i centralnu Europu. Kairska grupa smještena u Kairu pokrivala je ostale balkanske i sjeverno afričke zemlje, te još jedna grupa zadužena za Indiju u daleko istočne zemlje. u travnju 1944. iz Mediteranske grupe nastaje "Force 266" koja je pokrivala Jugoslaviju i Albaniju, te "Force 139" za Poljsku i Čehoslovačku.

Regrutiranje

Od 7000 agenata koje je SOE ubacio u okupirane zemlje tek nešto manje od 500 je bilo Britanaca, ostali su bili izbjeglice ili pripadnici vojski okupiranih zemalja u egzilu. Iz čisto praktičnih razloga, boljeg poznavanja područja, kulture i običaja, te jezika odnosno izvornog naglaska. Najveći problem pri regrutiranju je bio pronalazak potencijalnih agenata, SOE je bila tajna organizacija za koju su samo mali krug ljudi znao izvan same organizacije i tako je trebalo ostati. Prije 2. svjetskog rata MI (vojna obavještajna služba) je sastavila registar civila i djelatnika oružanih snaga s potrebnim kvalifikacijama za obavljanje tajnih obavještajnih djelatnosti. Sistem registra se bazirao na osobnim i indirektnim preporukama, SOE je na svom početku dobio od MI 1000 potencijalnih regruta iz registra. A od MI5 (protuobavještajnog odjela MI za državnu sigurnost) evidenciju izbjeglica koje su ušli u V. Britaniju od početka rata. Najveća razlika između SOE i ostalih dijelova oružanih snaga je ta što je SOE slao žene u operacije, čak 50 žena je ubačeno u Francusku tijekom rata od kojih je 12 svoje živote izgubilo u koncentracijskim logorima nakon zarobljavanja. Iako su pripadnice SOEa rijetko izvršavale sabotaže, bile su vitalan faktor kao radio operateri, a posebno kao kuriri jer su djelovale manje sumnjivima. Nakon što bi potencijalni kandidat bio uočen, pozvan je na intervju od strane sekcije zemlje iz koje potječe odnosno zemlje i operacije za koje posjeduje kvalifikacije. Tijekom intervjua ispitivač ne bi odavao skoro ništa o poslu i zadacima koji su predviđeni za potencijalnog agenta, prelazio bi s engleskog na jezik sekcije testirajući kandidata. Sastavio bi psihološki profil kandidata odnosno procjenjujući sposobnost za izvršavanje određenih zadataka kod potencijalnog kandidata. Iako nije bilo službeno određeno, SOE je tražio diskretne ljude, psihički jake koji su bili sposobni razmišljati i djelovati brzo te agresivno po potrebi. U većini slučajeva trebali su biti fizički i borbeno sposobni, te izdržljivi u kod velikih napora, nedostatka hrane i sna. Ako je kandidat zadovoljio na prvom intervju, bilo mu je rečeno da dobro promisli, te da će biti pozvan ponovno za tjedan dana. Na drugom intervju potencijalnom kandidatu je puno više rečeno o poslu i zadaćama koji su mu namijenjene, također da su šanse da se vrati 50/50. Unatoč tome gubici među agentima su se pokazali manjim od očekivanih sa 75% preživjelih. Tek nakon trećeg intervjua ako je sve prošlo kako je trebalo kandidat je službeno primljen. Kao paravan ako već nije bio pripadnik oružanih snaga, dodijeljenu je čin potpukovnika, nakon čeka je podvrgnut najzahtjevnijoj obuci 2. svjetskog rata.

Obuka

Tijekom obuke potencijalni kandidati su oslovljeni kao studenti. Obuka se odvijala na strogo povjerljivim lokacijama diljem Velike Britanije uz po jednu u Singapuru, Palestini i Kanadi u tzv. "Školama za specijalnu obuku" iliti "STS" (Special Training Schools) . STS su bile smještene u izoliranim krajevima, često na posjedima britanskog plemstva, u velikim raskošnim kućama odnosno dvorcima. Obuka je bila podijeljena na četiri stupnja: Osnovni, paravojni, završni i specijalistički. Svaki stupanj se odvijao zasebno u nekoliko STSa.

Osnovna obuka - nastavni plan osnovne obuke se sastojao od: intenzivnih tjelovježbi, rukovanje oružjem, borilačkih vještina, osnovanog stupnja miniranja i poznavanja eksploziva, tečaja čitanja karte, te osnove signalizacije. Više manje slično svakoj obuci oružanih snaga. Osnovna obuka je trajala 4 do 5 tjedana.

Paravojna obuka - studenti koji su uspješno završili osnovnu obuku, poslani su u sjevernu Škotsku na lokacije STSa gdje se odvijala paravojna obuka u komandos stilu. Nastavni plan je pokrivao vještine snalaženja i preživljavanja u prirodi, i od prirode. Studenti su također morali naučiti Morsovu abecedu, vještine tihog ubijanja, te proći petodnevni padobranski tečaj kojim bi studenti dobili svoja "krila” - svojevrsno obilježe specijalnih jedinica. Jedna od STS škola nalazila se Škotskoj obali koja je obučavala je studente za pomorska i podvodna djelovanja te sabotaže brodova.

Završna obuka - tek dolaskom na završnu obuku studentima je rečeno za što su regrutirani i čime se SOE bavi. STS završne obuke bio je smješten u pitoresknom mjestu Beaulieu u pokrajini Hampshire sa središtem u "Palace House" kući obitelji Lorda Montagu. "Churchillova špijunska škola" kako joj je bio nadimak bilo je mjesto di su se izučavale sve tajne špijunske vještine, onoga po čemu je SOE bio poznat. Kad je Gestapo od zarobljenih agenata doznao za školu dao joj je nadimak "Gangsterska škola". Obuka je bila podijeljena na 5 dijelova odnosno odjela.

Odjel A - podučavao je špijunske tehnike, osobnu sigurnost na terenu, metode komunikacije, tajno organiziranje, regrutiranje i upravljanje regrutiranih ljudskih resursa. Predavanja su išla u same detalje - kako održati paravan, kako se ponašati u slučaju policijskog nadzora, kako postupati ako je agent uhvaćen i podvrgnut već uobičajenoj torturi ispitivanja.

Odjel B - provodio praktičnu nastavu teorije koje su učene u sklopu odjela A. Vježbe su održavane u obližnjim mjestima i u samom Beaulieu.

Odjel C - podučavao i upoznavao studente s organizacijom neprijateljskih struktura. Fokus je većinom bio na njemačkim elementima kao što su; Wehrmacht, Abwehr, SD i Gestapo, ali također o Japanskim, Talijanskim i Francuskim "Vichy" oružanim snagama.

Odjel D - predavao je studentima - budućim agentima principe prikrivenog širenja propagande, nazvano kao "moralno ratovanje". Predavanja su obuhvaćala bijelu i crnu propagandu. Informacije dobivene iz autentičnih izvora, kao što su savezničke vlade i pokreti otpora u okupiranim zemljama, koji su širile putem BBC radio emitiranja, bacanjem letaka iz aviona i distribucijom na terenu bile su označene kao bijela propaganda. Dok crna propaganda su bile informacije koje su širili navodni neprijateljski izvori odnosno bili su pomno sastavljeni i emitirani od strane saveznika. Obje vrste propagande su imale za cilj moral njemačkih vojnika i njenih saveznika.

Specijalistička obuka - SOE je trebao niz raznih specijalističkih vještina i znanja s obzirom na specifičnost operacija. Najčešća potreba je bila za poznavanjem industrijske sabotaže, studente su vodili po tvornicama V. Britanije pokazivajući im ključne točke i strojeve. Obuka je također obuhvaćala poznavanje eksploziva i eksplozivnih tvari, "kućnu izradu" te postavljanje. Osim specijalizacije u industrijskoj sabotaži odnosno eksplozivima studeni su se najčešće specijalizirali ovisno o za njih operacijama namijenjenim kao radio operateri, u širenju svih oblika propagande i/ili uličnoj borbi.

SOE je od 1940 do 1944 imao preko 50 lokacija s STS školama u kojima su se odvijali razni stupnjevi obuke s između 1200 do 1400 predavača, instruktora i pomoćnog osoblja što je vrlo velik broj s obzirom na tek nešto manje od 7000 agenata odnosno studenata koji su prošli obuku. Krajem 1944. izašli su i zadnji agenti iz SOE obuke, saveznici su već bili na pragu Njemačke i kraj rata se nadzirao, pa nije bilo potrebe za daljnjim regrutima. Kroz elemente SOE obuke prošli su agenti MI6a, MI5a i SASa (Special Air Service) . Predmeti, informacije i teme koje su se predavale u STS, konstantno su bile ažurirane obavještajnim podacima te od agenata koji su se vratili s operacije u okupiranim zemljama

Operacije

Generalno operacije SOEa se mogu podijelit na dva tipa unutra i van odnosno di bi agent imao specifičan zadatak te operacija di bi agent morao živjeti iza neprijateljskih linija određeni vremenski period. U oba slučaja prva faza operacije bazirala se na sastavljanju tima koji je sposoban izvršiti određenu zadaću. Vođa tima bi obično bi bio iskusni agent s već odrađenim misijama oko njega bi sastavljali ostatak tima radio operatera kurira i eventualno stručnjaka za oružja te eksplozive. Vitalni faktor na kojem se davao značaj pri sastavljanju tima je međusobna kemija i slaganje s obzirom na to da će neko vrijeme jedni na druge se morati oslanjatoslanjati često i povjeravati svoj život.Nakon što je tim odabran zadnja šansa za

adekvatno pripremiti i informirati agenta odnosno agente bio je brifing. Brifing je vršila sekcija zemlje za koju je predviđena operacija osim zadnjih uputstva vezanih za samu operaciju iznijeti su zadnji ažurirani obavještajni podaci s terena. Prva faza brifinga je bilo slaganje paravan priče koju je agent morao naučiti do te razine da je i sam počeo u nju vjerovati. Dodijeljen mu je novi identitet s prošlošću koja se protezala do izmišljenih predaka rođaka i slično. Lažno mjesto rođenja bi obično bilo u kolonijama dotične zemlje ili u gradovima koji su u potpunosti razrušeni kako ne bi moglo biti provjereno. Agenti su morali djelovati pod krinkom u strogoj tajnosti što više se stopiti s okolinom ali bilo je i onih operacija gdje su mogli nositi vlastite uniforma. Takva praksa je zabilježenja u misijama u Jugoslaviji Albaniji i Grčkoj s obzirom na to da su živjeli s partizanima i paravojnim grupama tih zemalja. Druga faza brifinga bila je bazirana na izgled i odjeću agenta pazilo se da ne bi na ni jedan način asocirao da nije iz zemlje u kojoj se nalazi pa tako frizura nije smjela biti u engleskom stilu odjeća koja je bila namijenjena za

misiju ili je bila uzeta od izbjeglica ili pak posebno skrojena po uzoru na konfekciju dotične zemlje. Čak je plombe u zubima morao imati u europskom stilu odnosno imati zlatne navlake iliti krunice a ne kao u praksi britanske dentalne medicine di su oštećeni zubi bili punjeni. Agenti koji su već bili na misijama u okupiranim zemljama postojala je mogućnost da budu prepoznati stoga im je bilo savjetovano da u potpunosti promijene imidž. Ako je kojim slučajem agent bio poznat Gestapu mogao je biti podvrgnut estetskoj kirurgiji. SOE timovi imali su pristup raznim lijekovima i supstancama koje bi im pomogle u izvršavanju zadaća. “Tableta” A za uklanjanje mučnine tijekom leta, “tableta B” je sadržavala mješavinu amfetamina koja se danas može poronaći u niz sintetičkih droga. “Tableta E” anestetik koji obori čovjeka za 30 sekundi, “tableta K” za povećanje budnosti, i “tableta L” kaoja sadrži smprtonosnu dozu cijanida. Prije samog polaska na misiju agentu bi samo preostalo napisati oporuku i oproštajno pismo bližnjima.

Ubacivanje agenata iza neprijateljskih linija vršilo se striktno za vrijeme punog mjeseca i vedrog neba. Iako su neki agenti bili ubačeni u okupiranu Europu putem podmornice broda ili sletanjem aviona na improvizirane piste

padobranski skok je bio najčešći način infiltracije na okupirani teritorij. Kako bi se izbjegli neprijateljski radari skok je izveden na 150 do 200 metara. RAF Kraljevsko ratno zrakoplovstvo je imao dvije glavne eskadrile za specijalna djelovanja 138. i 161. bazom u Bedfordshireu te u Sussexu kojom se služila 161. u misijama vračanja agenata. Avioni kojima je RAF prebacivao agente su bili višenamjenski Westland Lysander te veći Lockheed Hudson avion iz kojeg su agenti iskakali padobranom su bili prenamijenjeni Halifax bombarderi koji su umjesto doljne kupule sa strojnicama imali otvor dijametra 1 metar putem kojeg su agenti iskakali. Posebna veza između SOEa i RAF išla je puno dalje od samo prijevoza agenata. Zračno bombardiranje 40ih nije bilo previše precizno a gubici aviona pilota i posade bombardera su bili drastični visoko profilni ciljevi su bili i dobro zaštićeni protuzračnom obranom tu je SOE dolazio do izražaja. Kako bi dokazali da su ciljevi uspješno uništeni agent bi morao sljedeći dan vratiti se na mjesto kako bi slikao nastalu štetu u nekim slučajevima agent bi se predstavljao kao procjenitelj štete iz osiguravajućeg društva. Flim bi potom preko Švicarske bio prokrijumčaren do Londona na analizu ako bi se utvrdilo da šteta nije dovoljna poslani su bombarderi RAFa. U drugim slučajevima ako je osiguranje bilo veliko i agentu nemoguće infiltrirati ciljanu tvornicu ili što li već je bio cilj sabotaže također su poslani bombarderi s ciljem stvaranja konfuzije. Uz sabotaže glavni cilj i zadaća SOEa je bila potpora i veza pokretima otpora paravojnim grupama i partizanima u okupiranim zemljama. Manje poznate aktivnosti SOEa su planiranje i izvršavanje niza likvidacija visokih nacističkih dužnosnika. U ožujku 1941. SOE je planirao likvidaciju vođu SSa Heinricha Himmlera tijekom njegovog posjeta Oslu. Plan je propao nakon promjene programa ali godinu poslije SOE je uspio u operaciji “Anthropid” odnosno likvidaciji Himmlerova zamjenika Reinharta Heydricha u Pragu.

Operaciji Anthropid

27. svibnja 1942. Heydrich se vozio u svom

Mercedes kabrioletu s vozačem iz svog doma u Pragu prema svom uredu u starom djelu Praga. Kao i obično prepotentnog ponašanja vozeći se spuštenim krovom bez pratnje unatoč brojnim upozorenjima osiguranja pa i samog Himmlera. Na raskrižju vozač je morao znatno usporiti kako bi skrenuo u U zavoj a uz samu cestu čekala su ga dva SOE agenta iz Čehoslovačke sekcije te treći nedaleko koji čuvao stražu. Kako je vozilo usporavalo jedan od agenata Josef Gabcik prepriječio se pred vozilo s lakom strojnicom Sten koju je imao skrivene ispod kaputa. Kad je protisnuo okidač samo se mogao čuti klik najgori mogući zvuk u tom trenutku strojnica se zaglavila shvativši što se događa Heydrich je naredio vozaču da zaustavi vozilo. Posegnuo je za pištoljem koji se nalazio za opasačem prije nego li je išta stigao drugi agent Jan Kubis bacio je Gammon granatu na auto. Granata je ranila Heydricha a agenti su se dali u bijeg. Iako ozljede nisu bile po život opasne 4. lipnja potencijalni Hitlerov nasljednik šef SSove tajne službe i jedan od arhitekata holokausta je preminuo od infekcije u bolnici.

Operacija Gunnerside

Nakon debakla operacije "Freshman" - Britanskog zračnog desanta u kojoj je poginulo svih 31 padobranaca 19. studenog 1942. usljedila je jedna od najpoznatijih operacija 2. svjetskog rata i najznačajnija SOEa koja je možda spasila na stotine života. Operacija Gunnerside odnosno sabotaža tvornice teške vode Norsk-Hydro kod mjesta Vemork u Norveškoj u noći s 27. na 28. veljače 1943. Teška voda je potrebna za proizvodnju plutonija pa time gubitak tvornice je zaustavio Njemački program proizvodnje atomske bombe. Nakon dugog skijaškog pohoda desetero člani tim SOE agenata većinom sastavljen od Norvežana, spustivši se niz tjesnac za koji su Nijemci smatrali nepristupačnim prišao tvornici. Svladavši ogradu tim je infiltrirao tvornicu i postavio eksploziv na spremnike teške vode. Nakon što su zapalili fitilj ostavili su Thomson laku strojnicu kao potpis izvršitelja odnosno kako ne bi Nijemci odmazdu proveli nad lokalnim stanovništvom misleći da je sabotaža djelo lokalnog pokreta otpora.

Najintrigantnija operacija SOEa je zasigurno plan likvidacije Adolfa Hitlera 1944. kodnog imena “Foxley”. Razmatrani su brojni načini likvidacije Hitlera uključujući dizanje u zrak njegovog vlak ili trovanje vode ali sve činjenice su išle u korist likvidacije putem snajpera u njegovoj bavarskoj rezidenciji čak je i agent bio odabran. Dok su jedni smatrali smrt Hitlera i brži završetak rata drugi su pogotovo u savezničkom vrhovnom zapovjedništvu smatrali Hitlera nesposobnim strategom koji svojom strategijom i taktikom približiše kraj njemačkoj ratnoj mašineriji. Iako je šansa za uprijeh bila izrazito mala da je prevladalo prvo mišljenje i operacija pokrenuta te završila uspješnim ishodom ne bi bilo Ardenske ofenzive u zimu 19441945. Time sigurno i brži završetak rata te nekoliko desetina tisuća pošteđenih života logoraša nacističkih koncentracijskih logora. SOE nije zapalio Europu kao što je Churchill izjavio ali je uvelike promijenio načine ratovanja i pridonio pobjedi nad nacizmom pomažući pokretima otpora te partizanima ne samo diljem europskog kontinenta već i dalekog istoka. Posebna zasluga SOEu pripisuje se aktivnostima koje su prethodile savezničko iskrcavanje u Normandiji 1944. odnosno DanD. Uz francuski pokret otpora SOE je sabotirao komunikacijske veze željezničke pruge i ceste time onemogućavajući brzu reakciju Njemačke vojske na invaziju u tijeku. 15. siječnja 1946. osam mjeseci nakon kraja 2. svjetskog rata SOE je službeno prestao s rad dio agenata i osoblja je prešao u MI6.